Nova ja, da podrži.Nova ja, da zaštiti.Nova ja, da obožava. Nova ja. Dovoljno velika,široka,da smjesti sve mene unutar mene samei diše,punim plućima. Čvrsti centarne da da vrdam,ne da da posrnem. Dovoljno jaka —sve da doživi,a opet ostanesvoja.

Kad sam budna, istina je ono što jeste - što vidim, što jesam. Puno ne mari za to jesam li joj dala epitet loše ili plemenite. Komotna da stoji uspravno, kao stub kojem stremim, penjući se stepenik po stepenik, dok ne progledam i pozdravim sve što je...

Kada bi sjeo sa mnom i pogledao me u oči vidio bi Istinu. Ja sada sjedim udobno sa njom. A ti? Možeš li?

Dnevna soba oko mene pleše dok se klupko riječi po mom grlu šeta Gore,dolje.. Puštam sebe na miru Da postojim U plesu muzike

Ni plus, ni minus Samo ravna i mirna Spremna da prigrlim kosmos i vidim neke nove prazne Prostore i stare osjećaje što neće napolje već sa mnom u visine. Sve mučnine i strogoće moga svijeta! Nađite svoje parče i naselite se Tu U mom novom kosmosu.

Sjedimo na tvom dnu zajedno i sve što mogu je da ti ponudim doručak i kafu.

Što volim da se trpam u dobrovoljne zatvore pa ću kancelarijske zidove i prostore skenirati, shvatiti da u njima života nema. Ne znoje mi se dlanovi jer nešto sa mnom nije u redu već mi se boravi u životu a ne u zatvorima. Nekad se život dešava i ja ...

Prevrćem se, okrećem se Uzdišem, izdišem Grabim telefon pa ustanem Skrolam, pa nestanem Jer ako nema mene, nema ni bola Ako me pak ima bol se prolama, traži svoj pravac da poteče kao Dunav i izlije se u tugu i ljubav da umrem da bih se ponovo rodila ...

Kad podignem ovu školjku sa dna i otvorim ti je na časak, dva Tad ljubav iz mene se razlije sva tražeći svoje utočište. Strelice će ići ka tebi, krčiti svoj put odjekujući kao eho - LJUBAV. Tu školjku je otvoriti teško, eto je, proviruje kroz mrak Sa...

20 000 koraka 20 000 misli Toliko se moje klupko odmotava Odobravao me nisi a krivio jesi za sve što drugi radili su ispaštala sam ja Dovoljno dugo da povjerujem da sam loša.

Kad ponestane nam riječi Odlutaće svako u svoje skute i duge minute. Gledaćemo u stranu Ispijati šalicu kafe i misliti o svemu Što čeka nas dalje ili o onom što već prošlo jeste. Kad ponestane nam riječi Gledaćemo se u oči Kikotati se ramenima ići za...

Udaram u mjesto povrede Jednom, dva puta, hiljadu puta Ne zaobilazim Kada to mjesto ne viđam Lakoća je disanja Uđe li u život ponovo Stare se boli vrate Planira li da boli zauvijek Pitam se Ili će se usputno dogoditi da je zlatom pospem, cjelivam da ...

Sanjam ratove i užarene crvene kugle. Izbjegavam opasnost, bezbjedno mjesto tražim da bih živjela.. Da bih živjela svoje sitnice koje mi život znače - da otvorim laptop ili prospem koju riječ po papiru. Ustajem sa težinom i provodim dan sa mišlju kol...

Kada ću da postanem centar svog svijeta, da bih prestala očekivati mene u centru svijeta drugih gdje se ja ne dešavam. Koja je moja priča u kojoj život struji kroz mene; U kojoj se dešavam, svom silinom Kada ću da prestanem da udovoljavam iz straha S...

Čujem poznate zvuke, one koji čine da se moje tijelo pokreće tanano. Uvijajući struk, počinjem da se osjećam kao ptica na grani koja svoju sopstvenu pjesmu pjeva. Pjesmu koja dolazi iz duše , kakva magija. Kada pjevaš pjesmu svoje duše.. U susretu sa...

Kada se spoje naše duše dvije vidim planinu, snijeg, vrhove i plavo nebo... Moja je duša more, nježno svjetlucavo more u kom se sunčeva svjetlost kupa. Ove dvije slike svjetlošću su vezane, iskrama, magijom - čarolijom...

Kako mi samo nedostaješ, majko Ono najmlađe u meni prolama svoj krik dok koža mi se ježi. Kako mi samo nedostaješ, majko da osjetim, makar na kratko samo toplotu, pripadanje, glavu na tvom krilu.. A kada te dozovem u stvarnost, majko ja se sjetim tvo...

Koliko li sam te samo puta puta čekala Da me izabereš Da sam ti prioritet Da kažeš - e pa izvinite mene neko veoma bitan čeka kući Pravila sam se da me briga Da mi ne trebaš Možda mi je tako bilo i lakše Ja sam od tebe bila odustala... Ali avaj, odak...

Odbijam da povjerujem da proljeće već tu je Negiram, ljutim se, čudim se, odbijam... Jer zima u meni i dalje traje Prerađuje, teško se budi. Toliko toga je umrlo, a treba se nanovo roditi U jutro se molim mraku da u svjetlost me pusti Oči da otvorim ...

I'd like to go to myself Again, and again Always realising I AM ENOUGH