Kako mi samo nedostaješ, majko

Ono najmlađe u meni prolama svoj krik

dok koža mi se ježi.

Kako mi samo nedostaješ, majko

da osjetim, makar na kratko samo

toplotu, pripadanje, glavu na tvom krilu..

A kada te dozovem u stvarnost, majko

ja se sjetim tvoje hladnoće, odmicanja..

A onda se ponovo sjetim naših eskimskih poljubaca.

Kako mi samo nedostaješ, majko

Pa uđem u naše stare slike i tražim ljubav na crtama tvog lica..

Radila si za mene, činila, ugađala, bježala u moj krevet,

U moj zagrljaj...sebe da spasiš.

A ja te i dalje volim.

Kako mi samo nedostaješ, majko.