Sanjam ratove

i užarene crvene kugle.

Izbjegavam opasnost,

bezbjedno mjesto tražim

da bih živjela..

Da bih živjela svoje sitnice koje mi život znače -

da otvorim laptop ili prospem koju riječ po papiru.

Ustajem sa težinom i provodim dan sa mišlju koliko li se ratova u meni vodi,

koliko se vodilo i hoće li ih se još voditi..

Koliko njih materica čuva, pamti, osjeća..

Drage žene linije moje,

koliko ste ratova vodile?

Kako ste preživjele?

Jeste li preživjele..

Šta sve niste rekle?

Šta li ste prećutale..

Umjesto glasa materice vaše su gorjele,

kao one crvene užarene kugle.

Drage žene linije moje,

tu sam i služim

da svaki mrak pretočim u dan i ljubavlju obavijem

sve što dotakne SAN.