Prije par godina sam gledala seriju u kojoj cura izgovora rečenicu iz naslova i još tada, prije nego sam krenula ovim putem, kačim njenu važnost i istinu. Još jedan proces u nizu otpočinje i iznenađuje me to što sam znala tad, a možda usput zaboravila. Kad donosiš ispravnu odluku za sebe apsolutno ne znači da ćeš se osjećati dobro. Što veća promjena i rast, to veći osjećaj da si najveće govno na cijelom svijetu. San mi je već najavio gubitak. Poslije transformativnih snova više se ne osjećam isto. Kreće težina i tuga koju promjene nose znajući da nakon nekih odluka više neću biti ista. Sa sobom vam je isto kao sa ljudima. Uđu u vaš život novi ljudi ali stari odlaze. Da bi nekome ili nečemu rekao zdravo, nekome ili nečemu ćeš reći zbogom. Tako ćeš u fazama života izgovarati zbogom starim verzijama sebe da bi uselio/la nove. I baš je teško. Osjećam da ako se ponesem drugačije, snažnije, ispravnije ja nekoga izdajem. Zapravo izdajem staru sebe kojoj ni na pamet ne bi palo da postupi na način na koji nova želi da postupi. I to je tako. Nekad je potrebno puno razgovora, koraka, distanci i suza da se prikupi snaga i otvori novo životno polje koje vodi u nepoznato. Kuda? Pa valjda u zrelost i onu davno sanjanu mudrost. Stay tuned što bi se reklo.